Veoma volim sportski ribolov. Iskreno proteklih godine ne uspevam da ubacim pecanje u svoj raspored, ali ga se rado sećam. To prisećanje mi je pomoglo da uvidim nešto važno o našem predsedniku Vučiću, a to je da je i on sportski ribolovac.
Piše: Ratko Femić

Glavni princip ovog sporta je princip “uhvati pa pusti”.
Na ribolovačke dane me je podsetila vest da su na teritoriji centralne Srbije uhapšena trojica Kosovskih policajaca, a zatim su posle samo dve nedelje pušteni na slobodu.
Sada Vučićevi mediji mogu da pevaju pesmu, kako je proces protiv trojice kosovskih specijalaca u toku, da se oni trenutno brane sa slobode, ali su oni sada slobodni ljudi.
Kada se vrate na Kosovo, mogu da idu gde požele, pa čak i da se rugaju onim istim policajcima koji su ih uhapsili.
Svi znamo za termin “ribolovačke priče”. Aleksandar Vučić je majstor za pravljenje takvih priča. On je navodno odolevao pritiscima da oslobodi Albance, da bi ih na kraju naravno oslobodio.
Sa druge strane uhapšeni Srbi na Kosovu nisu oslobođeni i još uvek tamniče u albanskom zatvoru, iako je Srbija tražila njihovo puštanje.
Slično je Vučić pre par nedelja pričao da neće putovati u Brisel, sve dok ne budu oslobođeni uhapšeni Srbi. Kada su mu malo zavrnuli uši, odmah je pristao da ode.
Vučićevo junačenje je isključivo za domaću upotrebu, isto tako je decembra prošle godine jasno rekao da neće putovati na samit EU u Tiranu, da bi na kraju otišao. Onda je u Februaru ove godine garantovao da neće ići u Brisel, ako se predhodno ne formira ZSO, da bi zatim otišao u Brisel i rekao da prihvata Ohridski sporazum.
Ribolovac dana teži tome da bajkama o svojim uspesima koji će doći na jesen, dok mirno čeka da narod proguta mamac.






