Naslovna Najnovije vesti VUČIĆ U STILU ERDOGANA: Imam pravo da zabranim medije!

VUČIĆ U STILU ERDOGANA: Imam pravo da zabranim medije!

1216
0
Advertisement

Vučić priprema javnost na opštu cenzuru.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo je u javnom nastupu ispunjenom protivrečnostima, oštrim uvredama i direktnim optužbama govorio o televizijama N1 i Nova S. Iako sa jedne strane insistira na tvrdnji da mu „nikada nije želeo“ da zabrani ove medije, istovremeno ih tereti za najteže optužbe, uključujući navodno „rušenje ustavnog poretka“ i sistematsko širenje „laži“. Takve izjave, iako bez konkretnih dokaza, plasiraju se u javnost uz poruku da upravo ti mediji predstavljaju ključni izvor političke i društvene nestabilnosti, dok je rusenje ustavnog poretka pravni osnov za zabranu.

U izlaganju koje obiluje spinovima i selektivnim predstavljanjem činjenica, Vučić sebe pozicionira kao zaštitnika medijskih sloboda i demokratskih principa. Međutim, tu sliku istovremeno podriva tvrdnjama da je vlast „odavno mogla“ da ugasi N1 i Novu S, ali da to, navodno, nije učinila.

Takva retorika šalje dvostruku poruku: formalno se ističe poštovanje slobode medija, dok se u isto vreme jasno sugeriše da opstanak ovih televizija zavisi isključivo od dobre volje vlasti. Paralelno sa tim, predsednik koristi rečnik otvorene delegitimizacije, optužujući ove redakcije da „šire mržnju“, da „manipulišu tragedijama, pa čak i smrću dece“, kao i da su „lopovi koji se međusobno tuže“, čime se novinarski rad svodi na moralno i profesionalno spornu aktivnost.

Posebno je značajna Vučićeva izjava da je za vlast „dobro“ što N1 i Nova S postoje. On tvrdi da bez „njihovih laži“ ne bi bilo dovoljno „emocija“ i motivacije među njegovim pristalicama, te da te medije treba „čuvati kao malo vode na dlanu“.

Ovakva izjava otkriva ciničan odnos prema medijima, koji se ne posmatraju kao korektiv vlasti i nosioci javnog interesa, već kao koristan instrument u političkoj mobilizaciji i održavanju podela u društvu.

Iako naglašava da se ne meša u vlasničku strukturu medija, predsednik istovremeno javno kvalifikuje pojedine poslovne aktere kao „lopove“, aludirajući na navodne sukobe između Dragana Šolaka i novog rukovodstva United Grupe. Takvim izjavama direktno se ulazi u domen korporativnih i vlasničkih odnosa, što je u suprotnosti sa tvrdnjama o nemešanju i dodatno doprinosi pritisku na medije koji nisu pod kontrolom vlasti.

Ovo je još jedna u nizu situacija u kojima predsednik, umesto da odgovori na konkretna pitanja o političkoj odgovornosti, stanju demokratije i institucija, sistematski targetira nezavisne medije. Istovremeno relativizuje pritiske, pretnje i napade na novinare, dok sebe predstavlja kao jedinog garanta njihovog opstanka.

Takav narativ ne samo da podriva poverenje u medijske slobode, već i dodatno produbljuje atmosferu straha, polarizacije i nepoverenja u javnom prostoru.